Turizam u Rovinju u Hrvatskoj

2Mnogi se poznavatelji povijesti Rovinja slažu da su njegovi stanovnici oduvijek imali određene osobine svojstvene poduzetnicima, te bili u skladu s modernim društvenim i gospodarskim kretanjima. U antici i srednjem vijeku glavne su gospodarske grane bile ribolov i trgovina u gradu, te stočarstvo i zemljoradnja u okolnom području. Već sredinom 19. stoljeća Rovinj je imao tvornicu duhana, stakla, voska i tvornicu ribe, te pogon za preradu cementa, što je sa svojim poslovnim mogućnostima, uz još 6 manjih brodogradilišta, pružalo veliku prednost stanovnicima ovoga kraja. U ono je vrijeme jedan putopisac opisao stanovnike Rovinja na ovaj način “Društveni su, aktivni, poduzetni, hrabri, gostoljubivi”. Takav se opis “Rovinježa”, kako oni sami sebe zovu, može prenijeti i na današnje vrijeme i u današnje uvjete.

Kada se hrvatski turizam počeo razvijati u 19. stoljeću, a austrijska gospoda počela posjećivati “austrijski jug”, stanovnici Rovinja pokazali su svoje pravo domaćinsko lice, a takvi su ostali i do današnjih dana. Početke turizma kakvoga danas poznajemo možemo potražiti u eri šezdesetih godina 20. stoljeća, tako da se u posljednjih 50 godina razvio u grad s izuzetno izraženim turističkim obilježjima. Krenimo od iznimne mediteranske klime, preko prekrasnih i odlično održavanih prirodnih ljepota, gastronomskih delicija gdje prednjače autohtoni proizvodi poput vina, maslinovog ulja, tartufa iz istarskoga zaleđa i svježe ribe, pa sve do vješto organiziranih sadržaja i kulturnopovijesnih spomenika – Rovinj naprosto nudi cijeli niz atraktivnosti, ili, riječima modernog marketinga, kompletan paket.

Mnogi svjetski autori (i profesionalni novinari, i blogeri amateri, i putujući reporteri) osvrnuli su se na svoja iskustva o Rovinju i svi su ujedinjeni u pohvalama ovome gradu. Specifičnost turističke ponude ogleda se u finesama koje Rovinj čine drugačijim. Prema riječima vodećih ljudi grada Rovinja, jako je puno sudionika složno udruženo i uključeno u ostvarenje pomno osmišljene turističke strategije, ne ulaže se u gradnju novih turističkih kapaciteta, već se ulaže u kvalitetu već postojećih. Smanjivanjem zona označenim kao turističkim očuvao se autohtoni izgled grada koji danas mnogi prepoznaju. Osim toga, cijeli grad je jako lijepo sređen, ima očuvanu srednjovjekovnu arhitekturu te jako šaroliku ponudu.